Eh taj PMS...

“A ima li sto nova u tebe?” - pita mene bivsa susjeda jucer kad je “kao slucajno” naletila na mene u prolazu; pokazujuci na moj stomak i milo me gledajuci... “NE” - odgovorim ja, hladno, sturo i pomalo bezobrazno. “Pa kako to? Sta ne planirate bebu? Cudno.” - pita ona zacudjeno. “Za sada ne, bas nam je lijepo, uzivamo. Kad bude sto na putu sigurna sam da cete vi medju prvima saznati za to, ali ne zato jer sam vam ja to rekla nego zato jer gurate nos tamo gdje vam nije mjesto.” - odgovorim ja njoj u pretpostavljate vec kakvom tonu. “Ma nisam se ja htjela petljati, nego mi je cudno, vi danas mladi sve imate u zivotu i nikad vam nije dovoljno, stalno cekate nesto i sve planirate. Kako smo mi prije? Sve je bilo spontano i lijepo, zivjeli smo kako smo stigli i nista nam nije falilo. Ovi narastaji bi sve na gotovo, pa stan, pa posao, pa novac, pa proputovat, pa karijera, pa za djecu kad dodje vrijeme i AKO UOPCE dodje vrijeme.” - kaze ona polako se opravdavajuci za radoznalost. “E pa vidite neki od nas pak zele zivjeti a ne prezivljavati. Najlakse je naprdit dijete pa kud koji mili moji. Zivjet sa mamom i tatom pod istim krovom, kukat, i mislit se hocu li imat za rezije ovaj mjesec. Ne, ja to ne zelim i necu. Zao mi je sto se vama to ocito dogodilo, jer da nije ne bi imali potrebu pitati mene o mojim privatnim stvarima, a isto tako pitati i moje roditelje, pa sestre, pa baku i sve ostale o stvarima koje vas se niti ne ticu, niti bi vas trebale brinuti. Ocito je to nacin da si popunjavate slobodno vrijeme kojeg imate i napretek sad kad vam se suprug odao picu jer zivite u besparici cijeli zivot, i kad vam je sin otisao na drugi kraj svijeta trbuhom za kruhom. Bilo mi je drago vidjeti vas, a sad zurim na posao, jer si zelim izgraditi karijeru da bi si mogla priustiti dijete jednog dana i da docekam starost uz supruga a ne sama, ili nedajBoze uz casicu alkohola u ruci. Zelim vam ugodan dan. Dovidjenja!” - glasio je otprilike moj odgovor. Uz njeno cudjenje i prvotni sok ipak je smogla snage za pozdraviti se. Mozete jedino pretpostavljat kako je zvucala moja mama na telefon, kasnije, to isto poslijepodne. “Kako se to ponasas? Zena mi je dosla na kucna vrata poluplacuci, nikad me nisi tako osramotila. Koji je vrag usao u tebe. Prestani bit tako lajava i cinicna! Sramotis me... i bla, bla, bla...” Stvarno inace nikad nisam takva, ali otkako sam se udala, a proslo je 9 mjeseci, mene svaki dan, ali pobogu svaki dan, netko pita “pa kad cete? pa jeste li? pa mislite li? pa vrijeme vam je!” I znate sto, jucer mi je jednostavno puknuo film (a i bila sam u PMS-u!!!) tako da sam se morala otresti na nekome i ne kazem da mi nije poslije bilo zao, ne radi toga STO sam joj rekla, nego radi toga KAKO sam joj rekla. Naravno, ponos mi nije dozvolio da je nazovem i ispricam se, ali vec cu je negdje vidjeti pa cu pokusati objasniti kako je moja rekacija ipak bila malo pretjerana. Valjda, mislim trebala bi. Ali mozda ni necu. Ovisi da li cu i tada biti u PMS-u... Uglavnom, danas kad se udas, a da nisi trudna odma si cudna. Mene je na moj dan vjencanja pitalo, brat bratu, barem 50-ak ljudi “jeli to radi bebe?”. NE, IDIOTI, IDIOTSKI, NIJE TO RADI BEBE, TO JE JER SMO SKUPA 7 GODINA I JER SE VOLIMO I JER ZELIMO SKUPA ZIVJETI I JER ZELIMO DIJELITI ZIVOT JEDNO S DRUGIM. TO JE JER POSTOJE LJUDI KOJI SU ISKRENO ZALJUBLJENI I KOJI SU SHVATILI DA JE TO ONO STO CEKAS CIJELI ZIVOT. TO JE JER POSTOJI LJUBAV, TO JE JER SE ZELIMO SVAKO JUTRO SKUPA BUDITI, I JER ZELIMO IMATI ISTO PREZIME I STVORITI OBITELJ JEDNOG DANA, DIJELITI DOBRO I ZLO I SVE OSTALO STO IDE S TIM!!!!!!! Ajme ja sam se tako snervala jucer, a evo vidljivo sam snervana i danas, da vam to ne mogu opisat. Pa Boze dragi koga se tice zivot drugih ljudi??? Pa sto ima lose u tome sto zelimo nesto stvoriti pa onda imati djecu? Koga briga s koliko godina cu ja roditi ili necu? Radi cega si idiot ako ganjas karijeru? Jeli grijeh zeljeti kupiti svoj stan i auto pa onda mislit na obitelj??
Ne znam, razocarana sam i ljuta. Ja stvarno volim djecu, volim svoga muza i jako zelimo oboje imati veliku obitelj, ali mozda ne sada, mozda ne odmah i jeli uopce normalno da ja imam potrebu objasnjavati to nekome? Ja mislim da nije. Nemojte mi sto zamjerit. Ocito sam jos uvijek u PMS-u!

Muskarci, pivo i nogomet...

Procitala sam jedan post koji me zaintrigirao i odlucim napraviti blog, onako za moju dusu. Ionako previse vremena provodim za ovim cudom moderne tehnologije (citaj: laptopom) pa mi pisanje bloga nece previse toga promijeniti, osim sto ce mi vjerojatno, s vremena na vrijeme, dobro doci kao ispusni ventil. Sjedim doma. M je kraj mene. Pocelo je, pocelo... EU 2012. Nije bas da imam problema sa njegovim guzom na kaucu 24/7, ali mi jos manje mami osmijeh na lice stadion pun ljudi koji gledaju 22 debila kako trce za loptom. M mi uporno objasnjava kako to nisu 22 debila i kako to nije puko trcanje za loptom. “Potrebno je tu puno taktike, pameti, koncentracije, ostrine, brzine i snage...”. Ma dobro, kuzim ja to, ali i dalje. Milijuni i milijarde eura svakodnevno potrosenih na biznis zvan nogomet. Svaka cast svima, meni je to i dalje 'non-sense’. Koliko god apsurdno to zvuci, i dalje spadam u jednu od onih kokosi koja skica dobre nogometase, a bome i gromoglasno vice ime Hrvatska, izvijajuci nasu zastavu u dobrom drustvu, tijekom trajanja bilo kojeg europskog ili svjetskog prvenstva (volim ja i paklene, ne samo vatrene, bitno da je Hrvatska u igri). Cak je doslo do toga da mu i kupim pivu kad znam da su TI DANI u igri. Dobra sam ja zena u svakom pogledu. Ali o tome cemo nekom drugom prilikom.